Greska zbog koje cu se kajati citav zivot
Zivim sa mužem kojeg stvarno volim, ali pre nekoliko dana sam napravila grešku koju sebi nikada neću moći oprostiti. Tog dana moj muž je bio na poslu, a ja sam ostala kući da mu spremam ručak kad se vrati s posla. Dok sam bila kući neko je pokucao na vrata, bio je to njegov najbolji prijatelj. Pozvala sam ga da uđe unutra i ponudila kafom. Dok sam spremala kafu u kuhinji on se pojavio iza mene i krenuo da mi dijeli komplimente, a nakon toga je uradio nešto što me je šokiralo!
Živim sa mužem kojeg duboko volim. On je moj oslonac, moj najbolji prijatelj, moj partner u svim životnim izazovima. Ipak, poslednjih nekoliko dana osećala sam se malo distancirano.
Možda su to bile sitnice, možda je to bio stres koji nas je oboje pritisnuo, ali činjenica je da sam primetila kako stvari nisu iste kao ranije. Možda mi se činilo da nisam dovoljno primećena, možda je bilo nešto u njegovom ponašanju što nisam mogla potpuno da shvatim.
Ipak, bila sam odlučna da ispravim stvari. Tog dana, muž je otišao na posao, a ja sam ostala kod kuće, spremala sam mu ručak, želeći da mu pokažem koliko mi znači. Kuća je bila tiha, a ja sam uživala u miru. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan.
Nekoliko sati pre nego što je muž trebalo da se vrati, neko je pokucao na vrata. Pogledala sam kroz prozor i videla njegovog najboljeg prijatelja, onog istog koji je bio uz nas od samog početka, onog za kojeg sam uvek verovala da je poput brata. U tom trenutku nisam pomislila na ništa loše, pa sam ga pozvala da uđe.
Ponudila sam mu kafu, a on je zahvalno prihvatio. Počeli smo da razgovaramo o sitnim stvarima, o svakodnevnim temama. Ipak, kako su minuti prolazili, počela sam da primećujem da se atmosfera menjala. Iako je uvek bio ljubazan i prijatan, počeo je da mi daje komplimente koje do sada nikada nisam čula od njega.
Iako sam se na početku nasmejala, kako su njegove reči postajale sve ličnije, postajala sam sve više nesigurna. Da li je to samo način na koji se ponaša ili nešto drugo?
Kada sam se okrenula da donesem kafu, iznenada je stajao iza mene, gotovo preblizu, i pogledao me je očima koje nisam očekivala da vidim.
Nisam mogla da se pomaknem, srce mi je bilo u grlu, a u tom trenutku bilo je jasno da se atmosfera drastično promenila. Njegov ton se promenio i, dok sam pokušavala da se snađem u toj situaciji, učinio je nešto što nisam mogla da predvidim.
U tom trenutku, osećala sam se kao da me je neko potpuno izbacilo iz ravnoteže. Umesto da se povuče, on je napravio korak prema meni i polako, gotovo neprimetno, pomerio se još bliže.
Srce mi je počelo brže kucati, i u tom trenutku nisam znala šta da mislim.
Osećala sam se povređeno, iznevereno. Da, moj muž nije bio tu, ali šta se dešava kada se to dešava? Zašto se ovako nešto dešava u mom domu, u mom prostoru koji sam uvek smatrala sigurnim?
Pokušavala sam da se oslobodim njegove blizine, ali nisam znala kako da izađem iz ove situacije. Bio je to trenutak slabosti, trenutak u kojem je sve postalo maglovito, a moji osećaji bili pomešani.
Zadnja stvar koju sam želela u tom trenutku bila je da povredim svog muža, ali srce mi je bilo u haosu.
Tako sam stajala pred njim, svestan što se upravo desilo, i shvatila da je sve ovo, pa čak i misli koje su me obuzele, došlo sa previše teških posledica.