“DONIO MI JE NA VRATA BEBU OD 7 DANA, ZAMOTANU U KECELJU” Baka prihvatila tuđe dijete, a onda se pojavila majka “Molila sam je da je ne vodi”

Živi u izazovnom vremenu, ali uvijek nalazi snage boriti se i dati sve od sebe, iako su mnoge stvari van njezine kontrole.

• Njezina životna priča ispunjena je gubicima koji su ostavili dubok trag u njezinoj duši. Hanifa je ukopala šestero svoje braće, što joj je bilo nepodnošljivo. Unatoč proteku vremena, ta bolna rana nikada nije u potpunosti zacijelila. Osim toga, izgubila je i najstariju kćer, što joj je bio najteži trenutak u životu koji nikada nije mogla zaboraviti. Ovaj gubitak, ispunjen boli i tugom, promijenio je njezinu egzistenciju i ostavio ožiljke za njezin život.

Uprkos brojnim poteškoćama, Hanifa danas ima tri kćerke koje su njen najveći ponos i snaga. Osim njih, ima i djevojčicu koju je sama odgojila. Iako nije njeno biološko dijete, ona zauzima posebno mjesto u njenom srcu.

Ta priča, priča o bebi koja je u ratu pala u Hanifin naručje, simbol je nesebičnosti, topline i ljubavi koja se rađa usprkos svim nedaćama.

• “Dijete je imalo samo sedam dana kada je njena majka patila od krvnih ugrušaka i bila je u bolnici dva i pol mjeseca. Djed djevojčice, danas pokojni, donio mi je bebu umotanu u pregaču. Taj prizor nikada neću zaboraviti. U to vrijeme šuma je bila opasna i nedostupna, a djed je imao pregaču vezanu oko vrata. Ona je sjedila u suknji i novorođenče Šetao je šumom s torbom u ruci i nije zažalio što je uložio trud da spasi svoju unuku.

“Dijete je imalo samo sedam dana kada je njezina majka patila od krvnih ugrušaka i bila je u bolnici dva i pol mjeseca.” Djed djevojčice, danas pokojni, donio mi je bebu umotanu u pregaču. Nikada neću zaboraviti taj prizor.