data-nosnippet>
Odnos između roditelja i djece trebao bi biti temeljen na ljubavi, poštovanju i međusobnoj podršci. No, nažalost, neki roditelji svojim ponašanjem udalje svoju djecu do te mjere da ih ona u starosti jednostavno napuste. Ne javljaju se, ne dolaze u posjet, a kad ih nazovu – to je samo iz osjećaja dužnosti, a ne istinske želje.
Ako se pitate zašto neka djeca potpuno prekidaju kontakt sa svojim roditeljima u kasnijim godinama, odgovor leži u njihovom iskustvu iz djetinjstva. Evo četiri tipa roditelja koje djeca najčešće napuštaju u starosti.
1. Roditelji manipulatori
Ovo su roditelji koji su kroz cijelo djetinjstvo koristili emocionalnu ucjenu i manipulaciju kako bi dobili što žele. Oni su majstori izazivanja osjećaja krivnje i često govore rečenice poput:
- „Sve sam ja za tebe napravio, a ti mi tako vraćaš?“
- „Ako me voliš, napravit ćeš ovo za mene.“
- „Ti si dužan/dužna brinuti se za mene.“
Djeca koja odrastaju uz ovakve roditelje s vremenom shvate da njihova ljubav dolazi s cijenom – moraju se stalno žrtvovati i ugađati roditeljima, dok njihove vlastite potrebe ostaju zanemarene. U starosti, umjesto da nastave taj iscrpljujući obrazac, jednostavno se distanciraju.
2. Roditelji kritičari
Ova vrsta roditelja nikada nije zadovoljna. Bez obzira na to koliko se dijete trudilo, uvijek će pronaći nešto što nije dovoljno dobro. Kritiziraju ocjene, izgled, karijeru, partnera – ništa nije dovoljno savršeno da bi ih zadovoljilo.
Takvi roditelji misle da svojim kritikama “motiviraju” dijete, no zapravo stvaraju nesigurnost i osjećaj da dijete nikada neće biti dovoljno dobro. Odrasla djeca koja su stalno bila pod pritiskom kritika nauče da je jedini način da sačuvaju svoje samopouzdanje – distancirati se od roditelja.
3. Roditelji koji nisu pružili ljubav i pažnju
Djeca trebaju emocionalnu toplinu, podršku i osjećaj sigurnosti. No, neki roditelji su emocionalno hladni i distancirani. Možda su bili previše zauzeti poslom, vlastitim problemima ili jednostavno nisu znali pokazati ljubav.
Takvi roditelji često misle da su ispunili svoju dužnost jer su osigurali materijalne stvari – hranu, odjeću, školovanje. No, ako dijete nije osjećalo ljubav, pažnju i razumijevanje, ono neće imati potrebu ni želju biti blizu takvog roditelja u starosti.
4. Roditelji koji su dijete tretirali kao svoju imovinu
Neki roditelji ne priznaju da njihova djeca imaju pravo na vlastiti život, odluke i granice. Oni smatraju da su njihova djeca “njihova” i da se sve mora odvijati onako kako oni žele.
Takvi roditelji:
- Upliću se u brak i životne odluke svoje djece.
- Očekuju da im se dijete uvijek podredi.
- Koriste rečenice poput: „Ja znam što je najbolje za tebe.“
Djeca koja odrastaju u takvom okruženju često osjećaju gušenje i nedostatak slobode. Kad odrastu, shvate da je jedini način da imaju mir – ograničiti kontakt s roditeljima ili ga potpuno prekinuti.
Roditeljska ljubav ne znači samo financijsku potporu i odgoj, već i emocionalnu povezanost, poštovanje i razumijevanje. Djeca ne napuštaju roditelje iz hira ili sebičnosti, već zato što su predugo bila povrijeđena, manipulirana ili ignorirana.
Ako roditelji žele da im djeca budu prisutna u starosti, trebaju se zapitati: „Jesam li svojem djetetu bio roditelj kakav bih ja volio imati?“ Jer ljubav i poštovanje ne dolaze iz dužnosti – dolaze iz istinskog, zdravog odnosa.