HEROJSKI ČIN MAJKE Jelena dala dio jetre da spasi sina (12) “Da spasim moje dijete dala bih sve“

– Marko je bio zdravo dijete sve do prošle godine u ovo vrijeme otkako smo prvi put otišli u Tiršovu. On je tada imao bolove u stomaku, pa smo hitno iz Čačka otišli za Beograd.Nakon ispitivanja koja su trajala 7 do 10 dana i stabilizacije njegovog stanja, ustanovljeno je da ima tečnost u stomaku i postavljena je dijagnoza. Utvrđeno je da ima nedostatak enzima što kod djece dovodi do propadanja i ciroze jetre, kaže Jelena.

Dodaje da su tada saznali da za to oboljenje ne postoji terapiju, a jedini način da se dijete izliječi jeste transplantacija jetre. Nakon toga sljedeći korak je bio pronalazak donora.

– Ispitivani smo muž i ja. Marko je u međuvremenu došao u stabilnije stanje i ispostavilo se da ja mogu da budem potencijalni donor. U našem slučaju, Turska nas je prihvatila. Nakon oko šest mjeseci, turski ljekari su potvrdili da mogu biti donor, i tada smo krenuli u proceduru transplantacije. Transplantacija je urađena u maju, znači da smo od decembra do maja, oko sedam mjeseci, čekali da sve bude spremno.

Postoje pacijenti koji čekaju i mnogo duže. Mi smo imali sreće, Marko je bio stabilan, ali ima djece koja dolaze u teškom, hitnom stanju – istakla je.

Operacija trajala 10 sati

Operacija u Turskoj trajala je deset sati. Turci su zaista nevjerovatni stručnjaci, njihova medicina je na svjetskom nivou.

Profesor Polat, koji je šef transplantacionog tima i koji je operisao Marka, čovjek je koji ne trpi greške. U sali vlada savršena disciplina i sve je prošlo kako treba, kaže Čačanka.

Oporavak jeste dug, ali ono što je najvažnije Marko a i ona se uspješno oporavljaju. Jelena kaže da misli da bi svaka majka za svoje dijete učinila isto.

– Bogu hvala, sve je prošlo kako treba. Srećna sam što sam ja bila ta. Nije bilo nijedne sekunde dileme sa moje strane, da spasim moje dijete dala bih sve, a ne deo jetre. Vjerujem da sve majke razmišljaju isto. Ipak, sad kad znam koliko je to ozbiljna operacija i kroz šta sve čovjek prolazi, zahvalna sam Bogu što sam ja mogla biti donator, a ne neko drugi. To jeste velika žrtva i dugačak oporavak, ali osjećaj da ste spasili svoje dijete vrijedi svake muke – kaže ova hrabra majka.

Marko je sada dobro

Marko je trenutno dobro, lijepo se oporavlja, ali još ne ide u školu.

– Prva godina nakon transplantacije je najkritičnija, pa ide redovno na kontrole. Mi šaljemo rezultate u Tursku i pratimo njegovo stanje zajedno sa našim ljekarima. Za sada je sve u redu i nadamo se da će uskoro moći da se vrati u školu. Sad kad saberem sve, mislim da nas je Bog pogledao.Sve se poklopilo u pravom trenutku, njegova dijagnoza, i donorstvo, a i odgovor iz Turske. Vjerujem da ništa nije bilo slučajno. Prezahvalni smo na tome – poručuje Jelena.

(Rina)