Danas govorimo o jednom prazniku koji je, slobodno se može reći – jedan od omiljenih kod balkanaca. Naravno, u pitanju je 1. maj, praznik rada koji je međunarodno priznat ali kod nas se koristi prilika da se roštilja, druži, provodi vrijeme u prirodi i uživa sa najdražim osobama.
–To je dan kada moj otac treba platu da primi, ali to se niej desilo. A trebao ju je primiti i 1.Aprila, 1. Marta….ai ni to se nije desilo.
PRAZNIK RADA NA BALKANU – NEFORMALNA HIMNA ROŠTILJA, PIĆA I NARODNOG VESELJA
Na Balkanu, 1. maj ili Međunarodni praznik rada, nije samo još jedan crveni datum u kalendaru – to je dan koji ima gotovo mitski status. Bez obzira na to jesu li u pitanju Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Hrvatska ili Slovenija, svaka nacija sa ovih prostora slavi ga na gotovo identičan način – uz obilje hrane, pića, smijeha, muzike, poneko političko nezadovoljstvo i nezaobilazni miris roštilja koji lebdi u vazduhu poput dima sa planinskog ognjišta.
Početak proslave: planiranje već u martu
Iako se zvanično radi o prazniku posvećenom pravima radnika, borbi za osmosatno radno vrijeme i boljim uslovima rada, na Balkanu se Praznik rada već decenijama slavi u sasvim drugom duhu. Pripreme za 1. maj kreću još krajem marta. Tada počinju prve rasprave među prijateljima, rodbinom i kolegama:
– Gdje ćemo za Prvi maj?
– Ko donosi roštilj?
– Jel’ neko rezervisao vikendicu?
– Je l’ idemo na Drinu, u planinu, ili ćemo kod tetke na selo?
U urbanim sredinama okupljanja su često u parkovima i izletištima – Ada Ciganlija u Beogradu, Kozara kod Prijedora, Vrelo Bosne kod Sarajeva, Sljeme u Zagrebu, Šar planina kod Tetova, ili bilo koja zelena površina koja može primiti grupu ljudi s ćumurima, pićem i glasnim zvučnikom. U manjim mjestima sve je još intimnije, često uz rijeke, jezera, seoske livade ili porodične kuće s dvorištima.