data-nosnippet>
„Živimo tako kako živimo, kad imam, imam, kad nemam, one znaju, jedemo kljukušu skoro svakodnevno…“
Na brdu iznad Velike Kladuše, u Šmrekovcu, u skromnoj kući, gotovo u potpunosti izgrađenoj od drveta, živi Fikreta sa svoje dvije kćerke, Aribanom i Arijanom.
Kada su pitali Fikretinu najmlađu djevojčicu koja je njena želja, ona je uplakana rekla da bi voljela imati kravu, jer ju je imala odmalena, piše Hayat.
S druge strane, sa suzama u očima, Fikretina starija kćerka tiho je izustila:
Ja imam sve… Moja majka bi radila i godinu dana samo da meni nešto pruži.
I tada vam se srce jednostavno stegne. To vam je zahvalnost, ona iskrena, čista, dječija… Tako mlada, a već razumije život bolje nego mnogi odrasli. Ona može biti primjer svima nama.
