Halid Muslimović prisetio se najtraumatičnijeg momenta u svom životu.
Halid se prisetio najtragičnijeg trenutka u njegovom životu.
“U noći između 17. i 18. avgusta 1990. godine pevao sam na poznatom prijedorskom vašaru. Te večeri sam od prijatelja kupio traktor, jer smo imali imanje na selu i želeo sam da ocu olakšam radove. Ujutro, kada sam došao kući, zatekao sam muk i tišinu. Saopštili su mi da mi je otac te noći pronađen mrtav, četiri kilometra od naše kuće, prema mestu Čela.”
Ipak, Halid nikada nije saznao šta se tačno desilo.
“Imao sam veliko poverenje u policiju da će odraditi svoj posao i otkriti istinu, ali ništa nisu uradili. Moj otac je umro pod nerazjašnjenim okolnostima, sa samo 50 godina. Video sam ga mrtvog, ruke su mu bile polomljene, a telo puno modrica i uboda. Postoji više mogućnosti: možda ga je neko udario autom i pobegao, možda ga je neko izbacio iz vozila… Nažalost, to nikada nećemo saznati. Istraga je obustavljena zbog početka rata i nikada nije nastavljena.”
“Za mene je to bio ogroman udarac. Ostao sam bez oca i teško sam se mirio s tim, pogotovo jer nikada nisam saznao istinu. Tog jutra sam želeo da ga iznenadim traktorom, a dočekalo me je neprijatno iznenađenje. Za mene je to bio veliki udarac, ostao sam bez oca, i teško sam se mirio sa tom činjenicom, pogotovo što ne znam na koji način je umro.”
