Sjećanje koje kida dušu: Sara (5) i Valentina (9) su bile najmlađe žrtve pada nadstrešnice, poginule su sa djedom, spasioci ih našli zagrljene ispod ruševina

Kobnog 1. novembra 2024. godine, prije tačno godinu dana, djevojčice su sa dekom Đorđem krenule na put u Loznicu, gdje je trebalo da kod druge bake i deke proslave porodičnu slavu. U 11.52 sati na njih se srušila nadstrešnica, a spasioci su našli njihova tijela jedno pored drugog.

Volonteri Organizacije za traganje i spasavanje Srbije, otkrili su da im je najpotresnija slika bila kada su ugledali deku koji je držao zagrljene unuke ispod ruševina.

– Mi smo bili oko 12.30 sati na Željezničkoj stanici Novi Sad i već su ekipe bile na terenu. Kada smo stigli prvo su nas obuzeli šok i nevjerica. To je naš grad, naši ljudi. Ne znate šta vas čeka. Ali ostavili smo emocije po strani, prešli u profesionalni mod i započeli akciju spasavanja. Ali te scene su bile strašne. Pogotovo scena kada smo ispod ruševina vidjeli deku koji je rukom zagrlio svoje unuke Tinu i Saru. To ne može da izblijedi, da se zaboravi, na to ne možete da ostanete imuni – ispričao je Dragan Bjelić iz ove organizacije.

Otac djevojčica: “Išao sam od bolnice do bolnice”

Đorđe Firić, otac nastradalih djevojčica, ispričao je za Blic da je, nakon što je čuo da je pala nadstrešnica, neprekidno zvao oca Đorđa i stariju kćerku Valentinu, ali odgovora nije bilo.

– Kad sam čuo šta se desilo, išao sam od bolnice do bolnice da ih nađem, ali oni su odavno bili mrtvi. Policija nas je pozvala poslije ponoći da nam to saopšti – rekao je kratko Đorđe.

“Nijedna majka ne treba to da doživi”

Danijela Karanović, majka nastradalih djevojčica, ispričala je ranije za medije da se dogodilo “nešto što nijedna majka ne treba da doživi”.

– Kuća je toliko prazna. Iako su bile male, toliko su bile zrele. Uvijek su pazile jedna na drugu. Posljednjih par dana tako su se lijepo igrale. Tog dana sam normalno otišla na posao, a ostali su otišli da spavaju. (…) Najgore od svega je to što je moja Sara došla samo veče prije toga, pozdravila me je i pitala: “Mama, ko će sutra umrijeti?” (…) Iz čista mira je prišla. To se nikad ne može zaboraviti – rekla je Danijela Karanović.

Baka: “Molila sam Boga da su izgubili telefon”

Valerija Božić, Sarina i Valentinina baka, rekla je za medije da joj je žao i deke Đorđa koji je bio dobar čovjek kojeg su djevojčice puno voljele.

– Željele su taj vikend da odu u Loznicu jer je bila slava. Učila sam Tinu da kuva, stalno je nešto pekla, kuvala… Ljutila sam se što prlja sudove, a sad bih sve dala da je tu. Žao mi je i njihovog dede, bio je dobar čovjek, voljele su ga. S njim je tamo, barem nisu same. Nadala sam se, molila sam Boga, da su izgubili telefon – rekla je Valerija Božić.

Deka: “Na dan Valentininog rođendana išli smo na groblje da zapalimo svijeću