data-nosnippet>
U svijetu umjetnosti, svaki gubitak velikog talenta ostavlja prazninu koju je teško popuniti. Smrt Igora Bojovića, uglednog dramatičara i dugogodišnjeg upravnika Pozorišta “Boško Buha”, duboko je potresla ne samo njegove kolege već i širu javnost. Posebno dirljivo reagovala je glumica Sloboda Mićalović, koja nije skrivala bol zbog gubitka bliskog prijatelja i saradnika. Njena emotivna poruka, uz fotografiju koja budi uspomene, podijeljena na društvenim mrežama, izazvala je lavinu tuge i zahvalnosti 
Rođen 1969. godine u Nikšiću, Igor Bojović ostavio je za sobom bogatu karijeru i djela koja su nadživjela granice. Njegove drame — poput “Izvanjac”, “Happy End” i “Devil Gate Drive” — istraživale su dubine ljudske prirode i društvenih normi, spajajući humor i melanholiju u snažan teatar emocija. Imao je dar da kroz jednostavan dijalog prenese ono najkompleksnije – i upravo zbog toga, bio je omiljen među kritikom, ali još više među publikom.
U periodu od 2016. do 2023. Bojović je obavljao funkciju upravnika Pozorišta “Boško Buha”. Bio je to period obilježen smjelošću, inovacijama i vizijom. Njegovo pozorište bilo je mjesto gdje su se susretale generacije – gdje su se stvarale predstave za najmlađe, ali i otvarali prostori za mlade reditelje i glumce da pronađu svoj glas. Organizirao je radionice, seminare i otvarao vrata novim idejama, vjerujući da je pozorište živi organizam koji stalno mora rasti 
bolesti, stigla je tiho, ali je odjeknula snažno. Sloboda Mićalović napisala je rečenicu koja je sažela ono što su mnogi osjećali:
“Nadali smo se još jednoj njegovoj rečenici, još jednom stihu, a umjesto toga ostali smo s tišinom.”
Bila je to oproštajna misao ne samo prijatelja, već cijele zajednice koja je s Igorom dijelila scenu, ideje, snove.
Njegova djela nastaviće da žive – u predstavama koje se i dalje izvode, u planiranim večerima sjećanja i u generacijama glumaca kojima je bio mentor i oslonac. Mnogi mladi umjetnici ističu koliko su ih njegovi savjeti oblikovali, ne samo kao profesionalce, već i kao ljude.
Igor Bojović nije bio samo autor. Bio je vizionar, čovjek koji je nosio svjetlost sa sobom. Njegova prisutnost unosila je energiju, a njegov humor, blagost i hrabrost inspirisali su i u najtežim trenucima. Imao je rijetku sposobnost da pokrene dijalog o važnim temama – ne moralizujući, već pozivajući publiku da osjeti, razmisli i suosjeća.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, mnogi umjetnici spontano su se okupili. Čitali su njegove tekstove, prisjećali se zajedničkih trenutaka i pokušavali pronaći utjehu u sjećanjima. Tuga je bila duboka, ali i osjećaj zahvalnosti što su imali priliku poznavati nekoga tako izuzetnog.
“Pamtit ćemo te, Igore – po tvojim riječima, osmijehu i hrabrosti da uvijek ideš korak dalje.”
To su riječi koje najbolje opisuju nasljeđe koje je ostavio.
U vremenu kada je umjetnosti potrebna snaga, Igor je bio njen izvor. Njegove priče, ideje i vizija živjeće i dalje – u predstavama, riječima, sjećanjima… i u srcima svih koje je dotakao 