Prema učenju i predanju crkve, duša nikada nije sama u smislu lutanja.
Dva dana nakon smrti duša pokojnika luta, posjećuje mjesta koja je voljela i koja je često posjećivala za života. Prema vjerovanju i predaji Crkve, duša nikada nije sama u smislu lutanja.
“Božjom providnošću, voljom i dopuštenjem, određeno je vrijeme smrti, koje je onda kada je osoba najspremnija napustiti ovaj svijet. Gospod joj daje ta dva dana slobode da posjeti sva ta mjesta i te ljude koje je voljela za života, iako ne može uspostaviti komunikaciju s njima jer nema tijela. Ta energija duše ne može ostvariti kontakt. Ovo je put duše nakon smrti prema pravoslavnom učenju, u prvih 40 dana”, izjavio je protojerej-stavrofor profesor dr. Vladimir Stupar.
Najvažnije je da se treći dan nakon smrti moli, kako je govorio Sveti Makarije Aleksandrijski. U trenutku smrti dolazi anđeo koji uzima dušu i pomaže osobi u trenutku odvajanja duše od tijela, zajedno s anđelom čuvarom. Oni su uz dušu u njenom novom stanju i novim okolnostima. Tada duša vidi da je tijelo beživotno i mrtvo, ali čovjek kao ličnost, jedinstven i neponovljiv, i dalje je “živ” jer čovjek je neuništiv.
“Tada obično vidi rodbinu koja plače, a ako je umro u bolnici, vidi ljekare, osoblje… Duša se oslobađa tereta tijela i tjelesnosti u prva dva dana i postaje pokretna i sposobna da brzo pređe s jednog mjesta na drugo”, izjavio je protojerej-stavrofor profesor dr. Vladimir Stupar za TV Hram.
Trećeg dana, duša se uzdiže prema nebu gdje prolazi kroz nebeske sfere i dolazi do Božjeg prijestolja, do Isusa Hrista, gdje će u 40. danu biti odlučeno hoće li biti u svjetlu ili tami do Vaskrsenja ili Strašnog suda. Što se tiče samog iskustva, prema riječima protojerej-stavrofora Stupara, postoji i drugi aspekt – tzv. klinička smrt, tj. odvajanje duše od tijela, ali i njeno ponovno vraćanje u tijelo, što je nešto potpuno drugo.
Šta se događa u prvih 40 dana
To je ljudski vremenski okvir koji je dat, ali duša ima drugo osjećanje vremena ovisno o tome kako je pokojnik obogatio svoju dušu – svetim vrlinama i svetim darovima u proslavi Boga ili je duša bila potpuno ravnodušna prema odnosima s bližnjima i Bogom. Je li duša postala sveta za života kroz svete tajne i molitve ili je ostala siromašna i našla se siromašna i jadna.
U tih 40 dana duša je s ta dva anđela – anđelom čuvarom koji je dodijeljen na krštenju i anđelom poslanim od Boga da uzme dušu. Tijekom tog vremena duša se vodi – pokazuje joj se ljepota Carstva nebeskog i Božjeg prijestolja ili je provedena kroz mjesta gdje duše koje nisu postigle svoj cilj i svrhu, a to je biti u ljubavi i jedinstvu s Bogom, bivaju odbijene u tamu gdje je plač i škrgut zuba. Duša vidi i jedno i drugo i dolazi pred Hrista koji odlučuje gdje će duša dalje biti.
Profesor Stupar govorio je i o carinama, anđelima – nebeskim carinicima koji ispitaju dušu, što je teško opisati zemaljskim jezikom, posebno iskustvo uspona duše pred Božji prijestolj. Dodao je da demoni čine sve kako bi čovjeka zarobili i da je blagodat Božja sreća što ne vidimo demone jer su toliko ružni i zastrašujući da bismo se mogli prestrašiti kad bismo ih vidjeli.
Demoni borave u podnebesju, a duša koja je tada uz anđele je u velikoj tjeskobi jer joj se demoni prikazuju u svojoj ružnoći. Grehovnom čovjeku koji nije vodio vrlinski život govore “Ti si jedan od nas, idi s nama, trebaš biti s nama”, prenosi Kurir.