Dejana Bačko iz Novog Sada, mnogo poznatija kao “devojka sa krilima”, rođena je bez ruku, a to je nije sprečilo da ostvari velike snove i postane neverovatna motivacija ljudima širom sveta! Naime, uspela je da pobedi sebe i da svoj nedostatak pretvori u najveću prednost, te je na delu pokazala da ništa, zapravo, nije nemoguće. Nedavno joj je uručeno i priznanje “Milunka Savić”, što govori koliko hrabro i borbeno korača kroz život.
Po čemu pamtiš detinjstvo, kako je izgledao proces učenja da sve radiš nogama i ko ti je bio največi vetar u leđa da postaneš ono što si danas? Takođe, pronašla sam informaciju na internetu da si bila jedno vreme u domu, da li je to uopšte tačno?
– Ne sećam se detinjstva, a i ne volim mnogo da pričam o njemu. Taj deo ćemo zaobići. Sećam se samo nekoliko scena kad mi je mama pokazivala kako da radim neke stvari nogama. Najveća podrška kroz odrastanje mi je u početku bila upravo mama, dok sam nailazila na brdo prepreka i osuda, ona je bila tu da se na neki način izbori za mene i da mi da snagu da ja to mogu. Naravno, na neke veće rezultate kasnije je uticao najviše moj karakter, to što sam postala borbena osoba, svesna svojih kvaliteta i to što sam imala cilj.
U životu si postigla mnogo više i od brojnih ljudi bez ikakvih nedostataka, u čemu si pronalazila snagu za sve te uspehe?
– Ne bih poredila to ko je koliko postigao, jer uspeh za različite ljude može značiti drugačije stvari. Ja sam snagu pronalazila u tome što sam postavljala neki cilj koji želim da ostvarim i u tome što sam želela da dokažem svima za šta sam sposobna i šta mi, kao osobe sa invaliditetom, u stvari možemo.
Otkud ti u sportu i to na tako ozbiljnom nivou? Izuzetno si bila posvećena treninzima, kruna tvog ogromnog truda je i titule šampionke u paratekvondu.
Počela sam 2016. godine tražiti sport koji bi mi pomogao da ojačam noge i igrom slučaja sam nakon nekoliko sportova došla do tekvandoa. Iste godine sam se počela takmičiti, 2018. sam osvojila Evropsko prvenstvo, a 2019. Svetsko. Svetski prvak po drugi put postala sam 2021. i tu sam završila sportsku karijeru, zato što putem moje kategorije nisam mogla da se plasiram na paraolimpijske igre.
Međutim, nisi zapostavljala ni obrazovanje. Šta si završila i čime se danas baviš?
– Zavšila sam Osnovnu školu “Sveti Sava” u Bačkoj Palanci, Srednju umetnilčku školu za dizajn “Bogdan Šuput” u Novom Sadu, a zatim sam završila Akademiju klasičnog slikarstva. Kroz ceo život se bavim primarno slikarstvom. Sa 9 godina sam postala, tada najmladji član, jednog svetskog udruženja slikara koji slikaju ustima i nogama (VDMFK) i za njih slikam već 20 godina. Od njih primam mesečnu stipendiju i imam godišnju obavezu da šaljem određeni broj radova. To je udruženje koje zaista ceni umetnike i zaista sam ponosna što sam njihov član. Imam u planu da napredujem u udruženju pa je to svakako nešto čime ću se i baviti sve dok me služe noge, jer je to ujedno i ono što volim da radim – otkriva Dejana za “Stil” i dodaje:
– Od pre 2 godine smo suprug i ja pokrenuli i YouTube kanal, pa moram i to napomenuti kao posao, jer kreiranje sadržaja takođe uzima poveći deo vremena, a za prihode imamo otvorenu firmu. Tu su i saradnje sa nekoliko brendova sa kojima smo zadovoljni i Herbalife biznis kojim se Marko primarno bavio godinama pre nego što smo se počeli zabavljati.