Vaša crijeva su vaše zdravlje: Očistite ih prirodnim putem, tradicionalnom metodom koja provjereno uspijeva!
Veoma je važno sprovoditi čišćenje organizma od toksina. Postoje razne metode detoksikacije, a jedan od najboljih jeste i čišćenje crijeva pirinčem.
Izbacivanje toksina pomoću pirinča daje veoma dobre rezultate, a iako ima svoje nijanse i varijacije, veoma je korisno.
– Uzmite običan pirinač, onoliko supenih kašika, koliko imate godina
– Dobro ga isperite i naspite u staklenu teglu.
– Teglu napunite toplom prokuvanom vodom, zatvorite poklopcem i ostavite u frižider.
– Ujutru svu vodu iscijediti.
Uzmite 1 punu supenu kašiku pirinča i kuhajte ga 3-4 minuta bez soli (u drugoj, običnoj tekućoj vodi).
– Pojedite ga na prazan stomak, poželjno do pola osam ujutru.
– Preostali pirinač ponovo zalijte prokuvanom ohlađenom vodom i ostavite u frižider do sljedećeg jutra.
– Ovu proceduru za čišćenje organizma ponavljajte svaki dan, dok ima pirinča u tegli.
Tajna metode se krije u zrnu pirinča, koje ima kristalnu strukturu. Kada se zrna potope u vodu, sa njih se spira skrob. Pirinač se vari u crijevima, a ne u želucu, njegova zrna djeluju kao apsorbent (upijač).
Ovom metodom pročišćavaju se crijeva, krvni sudovi, zglobovi i drugi dijelovi organizma od toksina, teških metala i drugih štetnih materija. Čišćenje organizma pirinčem pomaže da se normalizuje metabolizam i reguliše višak tjelesne težine.
Poslije tretmana osjećat ćete se ne samo zdravije, već i mlađe.
Postoji jedan uslov: posle uzimanja pirinča ujutru poželjno da ne jedete i ne pijete najmanje 3 sata.
Posle ovakvog čišćenja organizma nestaju bolovi u leđima, vratu, zglobovima.
Efekat tretmana nije trenutan, već postepen. Ne zaboravljajte unosite tečnost u organizam – minimum dvije litre dnevno. Najbolje – vodu i zeleni čaj.
Prije upotrebe prirodnih lijekova obavezno konsultujte svog ljekara.
Izvor: uspesnazena.com
( LijekizPrirode.com )
Bonus tekst:
Tradicionalna metoda uzgoja riže je plavljenje polja tokom ili nakon postavljanja mladih sadnica. Ova jednostavna metoda zahtijeva dobro planiranje navodnjavanja, ali smanjuje rast manje robusnih biljaka korova koje nemaju potopljeno stanje rasta i odvraća štetočine. Iako plavljenje nije obavezno za uzgoj riže, sve druge metode navodnjavanja zahtijevaju veći napor u kontroli korova i štetočina tokom perioda rasta i drugačiji pristup đubrenju tla.
Riža, jednosupnica, obično se uzgaja kao jednogodišnja biljka, iako u tropskim područjima može preživjeti kao trajnica i može proizvoditi biljne usjeve do 30 godina.[4] Uzgoj riže je pogodan za zemlje i regije s niskim troškovima rada i velikim količinama padavina, jer je radno intenzivan za uzgoj i zahtijeva dovoljno vode. Međutim, riža se može uzgajati praktično bilo gdje, čak i na strmom brdu ili planinskom području uz korištenje sistema terasa za kontrolu vode. Iako su njegove roditeljske vrste porijeklom iz Azije i određenih dijelova Afrike, stoljećima trgovine i izvoza postala je uobičajena u mnogim kulturama širom svijeta. Procjenjuje se da je proizvodnja i potrošnja riže bila odgovorna za 4% globalnih emisija stakleničkih plinova u 2010.
