data-nosnippet>
Kad nam dođe koverta na adresu, odmah pomislimo na nešto loše. Većinom je to ili kazna u saobraćaju ili poziv na sud ili neka obavijest o prispjeloj pošiljci. No, ljudi su prije komunicirali pismima koje su slali u kovertama prije pojave telefona i interneta. Da to su vremena koja su već odavno prošla, ali ima tu nečeg romantičnog i pravog, iščekivanje odgovora, sastavljanje pisma. Takva vremena se više neće ponoviti.
–Ženo pisala nam je ljubavnica. Zamisli šta se desilo, postali smo otac.
PRIJE TELEFONA: OGROMNA ISTORIJA LJUDSKE KOMUNIKACIJE NA DALJINU
Još od trenutka kada su ljudi prvi put kročili iz pećina i počeli živjeti u organizovanim zajednicama, pojavila se potreba za komunikacijom na daljinu. Iako danas bez razmišljanja posežemo za mobilnim telefonom, prije samo 150 godina to je bila naučna fantastika. Ali ljudi su oduvijek nalazili načine da, uprkos razdaljinama, prenesu poruke, upozorenja, osjećaje, vijesti i zapovijedi – bilo dimom, konjem, bubnjem ili golubom.
Ovaj tekst je putovanje kroz istoriju – od prvih primitivnih metoda pa sve do pojave telefona krajem 19. vijeka. Pokazaćemo koliko su ljudi bili snalažljivi, uporni i inovativni kada su morali komunicirati s onima koji nisu bili u njihovom neposrednom okruženju.
I. PRAISTORIJSKI NAČINI KOMUNIKACIJE
1. Signalni dim i vatra
Prvi dokazani način komunikacije na daljinu bili su vatreni i dimni signali. Još su stari Kinezi prije više od 3000 godina koristili dimne poruke s kule na kulu duž Velikog zida kako bi upozoravali na upade neprijatelja. Rimski vojnici su u sličnom maniru koristili baklje na vrhovima stražarskih kula kako bi alarmirali garnizone.
Signalni dim bio je naročito rasprostranjen kod indijanskih plemena u Sjevernoj Americi. Dim različite boje, broj „puffova“ ili smjer kretanja dima imao je različita značenja: od upozorenja na opasnost, do poziva u pomoć ili poruke o dolasku gosta.
2. Bubnjevi i rogovi
U mnogim dijelovima Afrike, ali i u domorodačkim zajednicama Amazona i jugoistočne Azije, komunikacija se odvijala kroz ritmičko udaranje bubnjeva. Zvuk bubnja mogao se čuti kilometrima daleko. Specifični ritmovi i obrasci simbolizovali su konkretne poruke, koje su članovi zajednice naučili prepoznati.
Slično tome, rogovi i trube – izrađeni od životinjskih rogova ili metala – korišteni su da signaliziraju okupljanja, opasnosti ili dolazak kraljevske povorke. Vikingzi su koristili „lur“, veliki bronzani rog, da signaliziraju borbu ili okupljanje flote.
II. PISANA KOMUNIKACIJA PRIJE TELEFONA
1. Glasnici i kuriri
Jedan od najranijih organizovanih oblika komunikacije bili su kuriri – ljudi koji su na konjima, kamilama ili pješice prenosili pisane ili usmene poruke. Persijsko Carstvo, još u 6. vijeku prije nove ere, razvilo je izuzetno efikasan sistem brzih glasnika s postajama gdje su mogli mijenjati konje, sličan kasnijim poštanskim službama.
U Staroj Grčkoj, trkači su prenosili vijesti s bojišta. Najpoznatiji je Pheidippides, koji je prema legendi trčao 42 kilometra od Maratona do Atine da objavi pobjedu nad Perzijancima – čime je rođena inspiracija za današnji maraton.
2. Golubovi pismonoše
Golubovi su korišteni hiljadama godina za slanje poruka. Stari Egipćani, Rimljani i kasnije muslimanski sultanati koristili su specijalno obučene golubove koji su se vraćali u svoje „domove“ s pričvršćenim porukama.
Tokom Prvog svjetskog rata, golubovi su spašavali živote – najpoznatiji, „Cher Ami“, dostavio je poruku koja je spasila 194 američka vojnika, iako je bio teško ranjen.
3. Signali zastavicama i semafori
U pomorstvu, gdje se komunikacija na daljinu odvijala između brodova ili brodova i obale, korištene su raznobojne zastavice. Svaka kombinacija imala je određeno značenje – od pitanja, odgovora, upozorenja do međunarodnih kodova.
Optički semafori (posebno popularni u 18. i 19. vijeku) sastojali su se od pokretnih krakova ili lopatica na stubovima. Operateri su ih pomićali da bi signalizirali slova, brojeve i poruke koje su drugi mogli očitati teleskopima.