Zasto mi je ovo trebalo u zivotu!
Muž moje najbolje prijateljice je zaljubljen u mene već neko vreme, a moj muž i moja prijateljica ništa ne primjećuju! Nisam htjela nikome ništa da govorim da ne bih izazvala paniku i mislila sam da će ga proći, ali to se nije desilo. Jedno veče njih dvoje su došli kod nas na večeru da se malo opustimo i zezamo. Nakon što se večera završila otišla sam do kuhinje da spremim desert, a on se ponudio da mi pomogne. Dok smo bili u kuhinji nas dvoje krenuo je da mi dijeli komplimente, a nakon toga je uradio nešto što me ostavilo skroz u šoku!
Bila sam u braku već nekoliko godina, s mužem kojeg sam volela, i imala sam blisku prijateljicu, koja je takođe bila u stabilnom braku. Često smo se nalazile zajedno, provodile vreme s našim partnerima, i svi smo se slagali. Nikada nisam primetila nikakve naznake da bi bilo šta moglo da krene po zlu u našim odnosima. Međutim, kako su dani prolazili, počela sam da primetim da je muž moje najbolje prijateljice počeo da se ponaša drugačije prema meni.
U početku su to bili sitni pogledi, koji su brzo nestajali čim bih ga pogledala. Ipak, nešto u njegovom ponašanju mi nije dalo mira. Bio je ljubazan, komplimentirao mi je više nego obično, govorio mi stvari koje nisam znala kako da shvatim. Mislila sam da je to samo prolazna faza i da možda traži neku potvrdu zbog nečega što mu je nedostajalo u njegovom braku. Verovala sam da će ga to proći, ali grešila sam.
Jedno veče, moj muž i ja smo pozvali njih dvoje na večeru. Želeli smo se opustiti, uživati u dobrom društvu, smehu i razgovoru. Planirali smo opušteno veče, bez previše stresa. Atmosfera je bila vesela, smeh je ispunjavao prostoriju, sve je bilo savršeno. Ipak, duboko u sebi, osećala sam kako se ta nelagodnost koju sam primetila u njegovom ponašanju proteže i na mene. Bio je to kao tiha promena u energiji, nešto što nisam mogla tačno da objasnim, ali sam to osećala.
Nakon što smo večerali, odlučila sam da završim sa pripremom deserta. Zamišljala sam kako ćemo svi zajedno uživati u slatkišima koje sam spremila, pa sam otišla do kuhinje. Svi su se opuštali u dnevnoj sobi, razgovarajući o svakodnevnim stvarima. Međutim, ubrzo nakon toga, muž moje prijateljice je došao za mnom.
Ponudio je da mi pomogne. Uvek je bio ljubazan, pa nisam imala razloga da to odbijem. Iako je bilo pomalo čudno što je baš on odlučio da mi pomogne, nisam želela da to izazove nikakvu nelagodnost. Počeli smo da pripremamo desert zajedno, pričajući o raznim temama, ali nije trebalo dugo da shvatim da je atmosfera postala mnogo intimnija nego što sam očekivala.
Njegovi komplimenti nisu stajali. Svaki njegov komentar je bio usmeren na mene, na moj izgled, moj smisao za humor, na sve što sam činila. To je počelo da me zbunjuje. Nije to bilo nešto što bih obično doživela od prijatelja. Iako sam to doživljavala kao obične komplimente, nešto mi je bilo pomalo neobično u njegovom tonu. Osećala sam se pomalo nelagodno, ali nisam želela da prekinem razgovor i stvorim neprijatnost.
I tada je, iznenada, uradio nešto što me potpuno izbacilo iz ravnoteže. U trenutku kada sam bila usmerena na mešanje smese, prišao mi je, blizu, i nežno me dotakao za ruku. Bio je to trenutak koji mi nije bio jasan. Bio je to dotak koji je trajao duže nego što sam mislila da bi trebalo, i u tom trenutku je postalo jasno da nije bio slučajan.
Pogledala sam ga, a srce mi je brže zakucalo. U njegovim očima bilo je nešto što nisam mogla da ignorišem – bila je to ozbiljna namera, nešto više od prijateljskog odnosa. Nije bilo reči koje bi mogao izgovoriti, niti bilo šta drugo, ali ta tišina između nas mi je jasno pokazivala da su njegove namere daleko od običnog prijateljskog ponašanja.
Zadrhtala sam, ali sam brzo reagovala, povukla ruku i istog trenutka krenula prema stolu gde je ostatak večeri bio u toku. Moje misli su bile pomešane, nisam znala šta da mislim. Nije bilo reči, ali sve u meni je vrištalo da nešto nije u redu.
Nisam znala šta da radim. Bilo je to nešto što nisam očekivala, ni najmanje. Osećala sam kako su se sve granice koje sam postavila u mom umu potpuno pomerile, ali nisam želela da donim ishitrene zaključke. Znao je da sam u šoku, ali nije rekao ništa više.
Do kraja večeri, ništa se više nije dogodilo. Zajedno smo svi sedili, smeštali se, i nastavili razgovor kao da se ništa nije promenilo, ali u meni je bilo toliko toga što nisam mogla da podelim sa nikim. I dalje nisam bila sigurna kako da se postavim. Nisam želela da napravim bilo kakvu paniku, ali nisam mogla da ignorišem činjenicu da su stvari postale komplikovane.
Dok su odlazili te noći, nisam mogla da prestanem razmišljati o onome što se dogodilo. Bilo je to kao znak, ili možda signal, ali nisam znala šta da radim s njim. Nisam želela da ugrozim svoje prijateljstvo sa njom, niti da uništim svoj brak, ali ovo je bila situacija koja mi je pokazala da neke granice jednostavno ne treba preći.
Nisam donela nikakve brze odluke, ali sam znala da moram da budem oprezna. Moje misli su bile pomalo zbunjene, ali jedna stvar je bila jasna – nisam smela da ignorišem ono što se desilo.