Bosanci su uvijek dobar materijal za prepričavanje duhovitih priča. Tako u ovoj priči imamo Bosanca koji je otišao u Zagreb i vidio tramvaj. To mu je bio prvi put u životu da vidi tramvaj. Ispriječio se ispred tramvaja da ga zaustavi a nakon što ga je zaustavio, imao je da kaže nešto jako zanimljivo vozaču. Vozač nije mogao vjerovati šta čuje.
–Pa samo sam htio da vam kažem da su vam se zakačile neke žice za autobus.
Historija Zagreba je priča o gradu koji je nastajao polako, gotovo neprimjetno, iz malih naselja smještenih na brežuljcima iznad rijeke Save. Danas je Zagreb veliki evropski grad, političko, kulturno i privredno središte Hrvatske, ali njegov razvoj bio je dug i često dramatičan proces u kojem su se smjenjivale države, vladari, ideje i narodi. Ipak, kroz sve te promjene, grad je zadržao svoju posebnu energiju i identitet koji se osjećaju u njegovim ulicama, trgovima i starim kamenim zidinama.
Prije nego što je Zagreb postao grad u pravom smislu te riječi, područje na kojem se danas nalazi bilo je naseljeno još u prahistoriji. Arheološki nalazi potvrđuju da su u okolini današnjeg Zagreba živjela različita plemena još u bronzanom i željeznom dobu. Kasnije su na ovom prostoru živjeli Iliri, a nakon njih Rimljani koji su ostavili snažan trag u cijeloj regiji. Nedaleko od današnjeg Zagreba nalazio se rimski grad Andautonia, smješten na području današnjeg Ščitarjeva. Taj grad bio je važna trgovačka i administrativna tačka Rimskog Carstva, jer je ležao na važnim putevima koji su povezivali Panoniju s ostatkom carstva. Rimljani su gradili ceste, mostove i naselja, pa se smatra da je upravo njihova infrastruktura kasnije pomogla razvoju srednjovjekovnih naselja koja su nastajala u blizini.
Nakon propasti Rimskog Carstva i velikih seoba naroda, područje Zagreba prošlo je kroz razdoblje nestabilnosti. Različita plemena su prolazila ovim krajevima, a u ranom srednjem vijeku počeli su se naseljavati Slaveni. Upravo iz tog perioda počinju nastajati prva stalna naselja koja će kasnije postati jezgro Zagreba. Međutim, pravi početak gradske istorije vezuje se za 11. vijek. Tada je ugarski kralj Ladislav osnovao Zagrebačku biskupiju oko 1094. godine, čime je ovaj prostor dobio veliki vjerski i politički značaj. Osnivanje biskupije značilo je da se ovdje razvija važno crkveno središte, što je privlačilo sve više ljudi, trgovaca, zanatlija i učenih ljudi.
U to vrijeme Zagreb nije bio jedan grad, već dva odvojena naselja. Na brežuljku Kaptol nalazilo se crkveno središte sa sjedištem biskupije, dok se nedaleko od njega, na brdu Gradec, razvijalo trgovačko i građansko naselje. Ta dva mjesta dugo su postojala odvojeno, često u rivalstvu pa čak i sukobima. Kaptol je bio pod upravom crkve i biskupa, dok je Gradec imao status slobodnog kraljevskog grada, što je značilo da je imao određene privilegije i samoupravu.