data-nosnippet>
Brakovi su dugo vremena kod mnogo ljudi disfunkcionalni i to je problem. Muževi nailaze na nezadovoljne žene i onda traže spas izvan kuće. Često su to kafane, muževi piju dok žene ostaju kod kuće. Danas jedan zanimljiv duhovit tekst na ovu temu.
–Ma kakvi, ona je tu jer mene traži.
ZAŠTO OŽENJENI MUŠKARCI BJEŽE U KAFANU: ISTINA IZA ZAVJESE BRAKA, UMORA I NEIZGOVORENIH EMOCIJA
Kafana. Mjesto gdje se vino miješa s uspomenama, gdje se dim cigarete vrti zajedno s tugom u grudima, i gdje muška šutnja zna da bude glasnija od najbučnijeg veselja. Za neke je to obična birtija, za druge simbol bezbrižnosti i boemskog života. Ali za mnoge oženjene muškarce, kafana nije samo mjesto za piće – to je azil. Skriveno utočište. Mjesto bjekstva od svakodnevice koju više ne znaju kako da podnesu.
Da bismo razumjeli zašto muškarci koji imaju “sve” – ženu, kuću, djecu, posao – i dalje tragaju za utočištem u kafani, moramo zaroniti dublje od površinskih osuda i predrasuda. Jer kafana nije bijeg od odgovornosti – ona je često bijeg od tišine koja vrišti kod kuće.
1. KAD BRAK POSTANE TERET, A NE PARTNERSTVO
Mnogi muškarci ulaze u brak s idejom o zajedništvu, razumijevanju, ljubavi. No, s godinama, svakodnevica zna da postane teža od svih očekivanja. Obaveze se gomilaju – računi, djeca, popravke, posao. Partnerka postaje više kolegica u održavanju doma nego saputnica u snovima. Intimnost blijedi, nježnost se smanjuje, a razgovori postaju tehnički: „Jesi platio struju?“ – „Ko ide po dijete?“ – „Kupi hljeb.“
Kada to traje godinama, a emocije ostanu neizrečene, muž počinje da se osjeća kao stranac u vlastitom domu. A gdje ćeš otići kada se u kući više ne osjećaš kao kod kuće? U kafanu.
2. KAFANA KAO MJESTO GDJE TE NIKO NE OSUĐUJE
U kafani te niko ne pita zašto si tužan. Niko ti ne prebacuje što šutiš. Konobar te razumije s jednim pogledom. Prijatelj za stolom zna tvoju priču i bez riječi. Tu se možeš smijati, a da ne glumiš. Plakati, a da ne objašnjavaš. Popiti čašicu više, a da te niko ne pita „zar opet?“
U braku, muškarac često osjeća da mora da bude jak, da ne pokazuje slabosti. Suze su rijetke, nježnost još rjeđa, a priznanje da mu je teško – gotovo nemoguće. Kafana, s druge strane, ne traži savršenstvo. Ona prihvata čovjeka takvog kakav jeste – umornog, razočaranog, izgubljenog.
3. NEDOSTATAK KOMUNIKACIJE I EMOCIONALNE PODRŠKE
U mnogim brakovima komunikacija postane funkcionalna, ali ne i emocionalna. Muškarac koji se vrati s posla umoran i potreban razumijevanja često nailazi na hladnoću ili iscrpljenu partnerku koja više nema ni vremena ni volje da sasluša.
Nije to ničija krivica – to je sudbina mnogih modernih brakova. Ali on tada ne kaže ništa. Samo se okrene i ode „na kratko“. I tako svako veče. A kafana ga dočeka raširenih ruku.